- Autor: Milan Ružić
Poslije četiri godine neuključivanja televizora, morao sam to učiniti jednom prilikom kada su mi došli gosti. Ono što sam tada vidio, nisam mogao prećutati. Toliko se nakotilo tih talent šouova, da čovjek od njih ne može među 150 programa naći ijedan da je rasterećen toga.
U njima, dobio sam utisak, učestvuje cijela Srbija, a što je najgore, pretežno djeca. Pjevaju svi kao da žive u bajci, a ne u tragediji. Veliki je udarac na jednu naciju kada se najmlađi, dakle nosioci budućih poleta, a u ovom slučaju i neophodnog preobražaja, dovedu na stupanj da njihov život ima smisla samo ako su poznati. Neko im je rekao da se poznat postaje, ne više ni preko noći, nego preko samo jednog pojavljivanja na televiziji. I što je najgore, nisu ih lagali! Srbija nikada nije imala više poznatih, čitajte medijski eksponiranih, a da su manje učinili za tu svoju slavu.
Nešto su otpjevali, nešto se skinulo, nešto se pokazalo, nekoga su prevarili, nekoga su potkupili, preko nekih veza se nađoše na ekranima, ali ništa nas ne mogu naučiti. Odnosno, mogu one koji znaju da razmišljaju tako što te programe treba prikazivati kao nešto što će nam pokazati kakvi ne treba da budemo. Nažalost, sasvim je obratno.
Stasava čitava generacija Srba, čast izuzecima kojih uvijek ima, za koju su slava, novac, mišići i zadnjice mjerilo svega. Ti ljudi su poznati po tome što imaju novca i na mišiće misle i govore, često mi se čini, baš kroz tu zadnjicu.
Puna je Srbija nekakvih Aca, Maca i Jeca koji svojom bahatošću i netalentom inspirišu mlade da postanu isti takvi, samo još gori, jer je konkurencija velika.
Ne mora da čudi to što su se budale dohvatile mikrofona, idioti stali u red ispred televizijskih studija, imbecili se uvukli u kojekakve rijalitije, jer se na tome radi odavno.
Oni svojim netalentom stiču reputaciju talentovanih, svojom glupošću se kvalifikuju za intelektualne „elite“, svojim raskalašjem se preporučuju kao visokomoralne osobe, svoje sramne biografije pretvaraju u slavne autobiografske knjige blokirajući sajmove knjiga.
U žirijima takmičenja koja za cilj imaju da iznjedre još više idiota nalaze se već prethodno dokazane idiotske veličine. Njih konkurencija ne brine. Ovi mlađi se tek moraju dokazati svojim glupostima, a to im neće biti lako s obzirom na ono što je već urađeno i stvoreno.
Kakav je to narod koji toliko baštini idiote? Koji to ljudi pristaju na to da na svojim ekranima gube dane gledajući probisvijete koji se opijaju, drogiraju i loše rade ono po čemu su poznati?
Najveća komedija u svoj ovoj tragediji jeste kada vidite da se te emisije za otkrivanje talenata shvataju smrtno ozbiljno. Tu je taj žiri koji nikada ni po čemu ne bi odlučivao da ga nisu tu postavili, ali su njegovi članovi surovi i odjednom su profesionalci koji iza sebe nemaju ništa urađeno. Bude u tim emisijama brdo suza, svađa i napetosti, a zbog čega? Zbog toga da bi se odlučilo ko je sledeći veliki idiot koji će se sa televizijskih ekrana olakšavati na ovaj napaćeni narod.
Gdje su oni zaista pametni ljudi, najčešće je pitanje medija kroz koje se ponekad provuče i poneka pametna riječ! Odgovor na to nije onaj da su intelektualci ućutali. Nisu! Pogledajte na internetu. Tih govora je mnogo, ali oni od tolike gluposti ne dolaze do ušiju Srba. Glupost je zanosna, isplativa i primamljivija, jer je biti glup dosta lakše nego biti pametan. Onaj pametniji dio našeg naroda se povukao u knjige i u svoj rad, najčešće neplaćeni. Pristali su na sve uslove koji su im se nametnuli samo da ne bi bili dio ove srpske farse na televizijskim ekranima. I šta bi pametan čovjek radio da se pojavi na tim televizijama? Zašto bi on tamo imao svoje mjesto? Zašto pametne uvlačiti u glupost?
Da vidim bilo koga od tih „poznatih“ o kojima govorim, ne da se ne bih fotografisao sa njima ili im tražio autogram, kako to ljudi obično čine, već bih ih samo ignorisao, jer znam da ih to najviše boli. Što više ignorisanja, to su veći udarci na tu nekrst koja opsjeda naše domove putem televizije.
Poslije sve ove muke pri pisanju ovog teksta, odoh sad u park da izgrlim Andrića, Njegoša i Crnjanskog, jer da nije njih i njihovog djela, šta bi pametan čovjek u ovakvoj Srbiji činio?
wwwiskra.co